cooking

Kuvajmo zajedno! - Banana sendviči

26.5.16



Iako ne znam da kuvam neka veća jela, umem da pravim neke sitnice u kuhinji. Nisam od onih koji ne mogu da odole šporetu, međutim, imam dosta dobrih ideja. Ja, kao i moja porodica, znamo da bilo šta što je zapaljivo sa mnom ne ide. Dakle, ja ne smem da koristim šporet. Mada, jedan dan sam ostala sama, bila sam gladna, pa sam se malo prošetala po kuhinji i naišla na nekoliko baš dobrih sastojaka koje verovatno i vi imate. Napravila sam tzv. banana sendviče, mislim da ovako nešto još niste okusili, zato uzmite papir i olovku i zapišite sastojke:
  • 2 banane (ili bilo koje voće koje možete iseći na kolutove)
  • Eurokrem (po mogućnosti crno-beli, Nutella je gusta)
  • Dodatak po želji
1. korak



 Uzmite jednu do dve banane (kako ne biste došli u situaciju da imate previše kolutova), oljuštite ih i isecite na kolutiće. Potrudite se da budu mali i da ih bude paran broj, u jednu bananu stane otprilike 10-11 kolutića. 

2. korak

 Verovatno znate onaj osećaj kada hoćete da jedete nešto slatko a čak i pre nego što uzmete slatkiš vas grize savest. Ooo daa, vrlo dobro poznat osećaj. Možete uzeti eurokrem i namazati ga preko polovine od ukupnog broja kolutića. Uzmite toliko krema da vam prekrije vrh noža za premazivanje. Morate malo duže mazati, pošto će se verovatno klizati po površini banane. Dakle, premazujte krem kružnim pokretima od sredine pa do kraja.

3. korak



 Kada završite sa mazanjem, uzmite kolutove koji su vam ostali i njima prekrijte one namazane i dobro ih stegnite. Pošto će krem verovatno izlaziti iz ‚‚sendviča'' pređite preko banane prstom. Možete staviti neki dodatak, ali ja ga na vašem mestu ne bih stavljala jer sam probala sa medom odgore pa nije bilo jako ukusno. 

4. korak

 Kada stavite dodatak, ove sendviče stavite u frižider i ostavite ih tamo jedno 15-20 minuta kako bi se eurokrem zalepio. Potom, izvadite sendviče i poređajte na tanjir. Ako budete ovo pravili sa dve banane onda ćete imati otprilike deset do dvanaest sendvičića.

__________________________________________________

Nadam se da vam se dopada ovo, mislim da je jako ukusno, verovatno će se i vama dopasti, ukoliko pokušate da napravite ovo, pošaljite mi na moj mejl: katieslittlecorner@gmail.com. najzanimljivije slike ću objaviti na blogu, naravno, uz vašu dozvolu ☺

Da li vam se dopada ovaj recept?
Da li ćete ga probati?


collab

My Opinion About Today's Singers | collab

22.5.16



Oduvek sam volela muziku, pevanje, igranje, muzika mi je uvek olakšavala život u teškim okolnostima, razveseljavala me u tužnim momentima, čak me je i inspirasala za neke stvari koje sam uradila i na koje sam sada ponosna. Za sve to mogu da se zahvalim onima koji su sve te pesme napisali, komponovali i otpevali. Moje mišljenje se o pevačima uopšte razlikuje po vrsti muzike (ne mislim po tome kakvi su kao ljudi, već kao umetnici) koju pevaju. Moram priznati, nisam ljubitelj folk muzike, a narodnu (tzv. narodnu) ne mogu da smislim, dok volim one pop pesme koje imaju neki ritam, ili soul koje su iskrene i prirodne. 



 Volim da slušam i domaću i stranu muziku. Mislim da mi imamo i više nego kvalitetne pevače, ali oni nikako ne dolaze do izražaja. Ovde, gde su one starletice nove muzičke zvezde ni ne može da prođe neka dobra pesma. Po tim pesmama se pljuje, a slave se glupe pesme koje pišu još gluplji samoprozvani tekstopisci. Ja ne umem da pišem pesme, međutim, volim i umem da pevam, ali ne planiram da gradim karijeru na osnovu teksta koji mi je neko prodao, da umem da pišem pesme - to bi bila neka druga stvar. Mislim da se današnji pevači jednostavno ne trude oko svega. Oni misle otprilike ovako: ‚‚Masa sluša sve što se pušta milion puta, pa ćemo mi lepo da naplatimo radio stanicama, muzičkim kanalima da nas reklamiraju.'' Da, to tako ide. Ako niste već primetili, pogledajte Pink Music kanal i videćete da se pet istih pesama vrti po milion puta na dan, to gledaocima posle petnaestog puta uđe u uši i oni tu pesmu zapamte - a to se postiže time što se neki procenat od zarade jedne pesme dodeli onom ko je reklamira. A ako je to jedini način da pesma postane hit onda džabe sve ostalo. Zato noviji pevači koji nemaju dovoljno novca ni ne mogu da stignu do nekog većeg hita, jer hitovi dolaze tek posle dubljih veza u muzičkoj industriji. Mislim da nije fer ni to što se ne gledaju talenat i ljubav prema pevanju već veze. Logično je da će ćerka bilo kog umetnika postati popularna i sa pesmom od tri reči, dok će neka anonimna devojka koja se pevanjem bavi dugo, čekati na svoju slavu bar deset godina. Ali, moram priznati, volim da čujem sve one divne umetnike poput Jelene Tomašević, Aleksandre Radović, Željka Joksimovića, pa i naše predstavnice na Evroviziji, Sanje Vučić, i bilo kog odličnog muzičara koji je, pre svega, talentovan.



 Strana muzika je daleko od naše. U Hollywoodu ne može svako postati zvezda snimkom na Jutjubu. Tamo se ipak gleda nešto drugo - a to je novac. Većina umetnika piše svoje pesme, ali ima i onih bogatijih koji imaju čitav tim sastavljen od njihovih ličnih kompozitora, tekstopisaca, koreografa... I, opet, Justin Bieber možda nije imao veze u Hollywoodu ali je donosio novac nekome na vrhu. Ja sam dosta toga naučila i sama, takođe se boreći za mesto pod zvezdama želeći da uspem u tom istom Hollywoodu. Onaj ko peva a ‚‚nije'' lep, ne voli da se slika, eksponira u javnosti, ne želi da deli svoje privatne slike sa celim svetom, ne želi da izvodi spektakularne hodove po žici uživo - nepoželjan je. Pevači u svetu moraju biti spremni na to da ih ljudi neće hteti ako ne budu hteli ništa što već rade ostali. Tamo se ne gleda samo muzika već i određeni standardi koje izvođač mora da ispunjava. Mislim da se tako od pevača pravi majmun koji stane i glupira se a drugi ga gledaju. I ipak se tamo pišu bolje pesme jer kod njih ne prolaze loši, već odslušani tekstovi jer tamo svi osuđuju plagijatore. 

 Moje konačno mišljenje o svemu je da su pevači u većini slučajeva veoma loši, retko ko od njih zapravo ume odlično da peva jer od njih ne viđamo ništa više od pevanja na plejbek i neprimerenih spotova. Dosta naših pesama ima veoma siromašan tekst, ukradenu muziku ili lošeg pevača. U svetu je malo drugačije, ali mislim da su sve pesme koje slušamo slične, da govore o sličnim stvarima, da nema više toliko muzički originalnih pevača kao što ih je nekada bilo. Ipak, kao što sam rekla, sve ima i svoje prednosti i nešto što se izdvaja. Sve u svemu, volela bih da se podigne svest o tome da nije sve što je na televiziji dobro i sve što obara svetske top liste najbolje.

 Ovo je, kao što vidite, collab sa blogerkom (ili blogerom) koja piše blog pod pseudonimom Dr. Problem i ovo je jedan od mojih omiljenih blogova, tako da, odmah ga zapratite ako već niste! ☺


sick

Sick days happen. - Samo gledajte filmove!

12.5.16




- Znate, koliko god se mi trudili da se ne razbolimo i da ne pričamo o razboljevanju u stilu: Šta bi bilo... Neizbežno je da moramo da preležimo bar jednu prehladu u toku godine. I ja sam uvek zazirala od razgovora na ovu temu, ali, zašto bežati od istine? Zar da budemo nepripremljeni? U nekom od prošlih postova sam vam dala savete šta raditi i to, a danas ću vam preporučiti nekoliko filmova kojima možete da se zanimate... Mislim da je ovo jedna od mojih originalnijih ideja, mislim da nijedan bloger nije rešio da napravi čitavu seriju na ovu temu (gubitnici, šta ja da im radim ☺). 

1. I am Sam


Ovo je jedan od mojih omiljenih filmova. Ovako, radi se o čoveku, Semu (Sean Penn), koji ima intelektualne sposobnosti deteta od jedva sedam godina i neke znakove autizma. On dobija ćerku Lucy (Dakota Fanning), sa ženom koja je prespavala kod njega. Ta žena ga po izlasku iz bolnice ostavlja samog na ulici. Kako su njegove sposobnosti u svim oblastima vrlo niske, tako nije znao da beba treba da se presvlači, hrani, drži. Vrlo brzo dobija pomoć od komšinice. Ta komšinica čuva Lucy dok je on na poslu, uči je da govori, brine se o njoj. Ispostavlja se da je Lucy blizu natprosečno inteligentnog deteta. Pošto ne odrasta u normalnim uslovima, sa roditeljem koji je skoro ispod njenog nivoa, centar za socijalni rad mu oduzima dete kada ono krene u školu. Sam kasnije upoznaje advokata, Ritu Harrison (Michelle Pfeiffer). Rita ga besplatno brani na sudu samo iz sažaljenja, međutim, daje odlične izjave sudu. Dalje ne želim da otkrijem, moraćete da pogledate film da biste saznali ☺

2. Home


 

Verovatno je dosta vas čulo za ovaj čuveni film u produkciji Dream Worksa. Iako je animirani film, meni to uopšte nije smetalo, film je vrlo interesantan, veoma je lep. Radi se o devojčici Tip (Rihanna) i Buvcima. Kada Buvci (vanzemaljska rasa koja traži novu planetu na kojoj će živeti) zauzmu našu planetu, svi ljudi su privremeno premešteni na neko drugo mesto, dok su Buvci zauzeti zauzimanjem Zemlje. Kada Tip odluči da se spasi od svega toga ona slučajno upoznaje Buvca po imenu Oh (Jim Parsons). Meni je ovaj film bio jako zanimljiv i savetujem i vama da ga pogledate ako već niste kako biste saznali šta se desilo na kraju ☺ 

3. The Last Witch Hunter





U sadašnje vreme i dalje postoji mnogo tajni, ali najstrašnija je ona da veštice i dalje žive među nama. Armije lovaca na veštice bore se protiv svojih neprirodnih neprijatelja već vekovima, uključujući i Kauldera, koji je pre mnogo godina ubio Kraljicu veštica i tako sprečio njene podanike u širenju Crne smrti među ljudima. Nekoliko trenutaka pre svoje smrti, Kraljica je proklela Kauldera besmrtnošću, kako bi zauvek bio odvojen od svoje žene i ćerke. Danas, Kaulder je poslednji živi lovac na veštice koji svoj život provodi tako što se bori protiv veštica, dok pati za ženom i ćerkom. Ovaj film mi se mnogo dopao, Kauldera glumi Vin Diesel. Mislim da u filmu ima previše krvi, ali sve ostalo je odlično. 

4. Hotel Transylvania 2





Mislim da ne postoji osoba kojoj se ovaj film neće dopasti. Iako je animiran, vrlo je interesantan, čitav moj razred je oduševljen ovim filmom, iako su svi bili skeptični po pitanju ovog filma. Film je nas ludake, decu u duši, još uvek nedovoljno sazrele oduševio, mada postoje oni kojima se film nije dopao jer je previše detinjast (pa šta?!). Ovo je nastavak istoimenog filma koji je izašao 2012. Nakon što se vampir Mavis (Selena Gomez) i ljudsko biće Johnny (Andy Samberg) venčaju, oni saznaju da će dobiti dete. Detetu daju ime Dennis (a onaj ludi Mavisin tata je presrećan...), međutim Dennisu za njegov peti rođendan nisu izrasli očnjaci i tu radnja zapravo počinje. Verujte mi, film je urnebesan, ja ga obožavam, a ako volite lake komedije onda ćete ga i vi sigurno zavoleti ☺ 



5. The Others



Film govori o religioznoj mladoj ženi, Grace (Nicole Kidman) i njeno dvoje dece Anne i Nicholasu koji imaju alergijsku reakciju na svetlo. Oni moraju da žive u tami, nikada nisu izlazili napolje danju. Kada im dođu nove sluge, oni shvataju da im je kuća ukleta nakon čudnih događaja. Neću vam reći kraj filma, jer sam ga i ja jedva shvatila, morate ga odgledati najmanje 5 puta da biste shvatili poentu. Ako ste ljubitelji misterije, onda je ovaj film sigurno za vas jer je jako zamršen.


6. The Turn Of The Screw




Ovo je film napravljen po istoimenoj knjizi koju sam takođe pročitala. Pošto ima više verzija ovog filma, predlažem vam da pogledate film u produkciji BBCa koji je najsvežiji. Radnja je smeštena u vremenu između 19. i 20. veka (ako se dobro sećam). Govori o deci, Flori i Milesu kojima dolazi nova guvernanta, Ann (Michelle Dockery). Ubrzo se na njihovom imanju dešavaju vrlo čudne i strašne stvari koje su povezane sa nestankom prethodne guvernante, Emily Jessel i smrću Petera Quinta. Film je odličan, neka je vrsta horora, pa se nadam da će ljubitelji horora u njemu uživati ☺



7. The Witch





Još uvek ga nisam pogledala, ali upravo mi se preuzima. Ne znam zašto, ali čitav opis me potpuno privlači. Nova Engleska, 1930: William i Katherine, vode hrišćanski život sa petoro dece i žive daleko od ostatka sveta. Kada njihov novorođeni sin nestane svi u porodici se oslanjaju jedni na druge. U obližnjoj šumi se nalazi zlo, što je zapravo njihov najveći strah. Malo je reći da obožavam ove opise koji zapravo ništa ne otkrivaju. Nadam se da ću uskoro stići da ga pogledam, vrlo je verovatno da hoću jer traje samo 92 minuta. Čim ga pogledam javljam vam utiske, a ako ga je neko već gledao, recite mi kakav je ☺

8. Mary and Max





Mislim da su neki za ovaj film već čuli od Tijane, kao i ja. Po njenoj preporuci sam ga pogledala i odličan je! Stvarno je kao Mali princ, deca ga nikako ne bi razumela. Radnja je smeštena u sedamdesete ili osamdesete godine prošlog veka. Devojčica Mary iz Australije je slučajno našla adresu i ime Maxa, duševnog bolesnika iz Njujorka. Njih dvoje se četrdeset godina dopisuju, jedno drugom prenose događaje iz svog života... Film je vrlo ozbiljan i ne bih ga preporučila mlađima od 13 godina jer ima nekih scena koje nisu baš za njih...


9. My Big Fat Greek Wedding





I dok čekamo drugi deo ovog čuvenog filma, uvek se možemo podsetiti prvog. Mislim da je ovaj film skoro bio na televiziji i meni je mnogo prijao. Mislim da film nije ništa posebno, međutim, odličan je za opuštanje jer ne zahteva mnogo razmišljanja. Znam da vam nije ni do čega kada ste bolesni, pa mislim da je ovo jedna od najboljih opcija za opuštanje ☺ Mislim da većina vas zna kakva je radnja ovog filma ali... Ian, Amerikanac i Tulla, Grkinja, odlučuju da se venčaju. Tullini roditelji su protiv američkog venčanja i zbog toga ona i Ian odlučuju da se venčaju po grčkim običajima. Tullina familija je ogromna i svi zajedno doživljavaju razne neprijatnosti pred Ianovim roditeljima (iako niko od njih ne shvata šta rade...). Mislim da ovde zaista nema šta da se objašnjava, neke scene u filmu su urnebesne, tako da, uživajte u filmu!

10. Ballet Shoes





Verovatno su svi fanovi Emme Watson čuli za ovaj divan film o sestrama Fossil. Ako je neko oduševljen istoimenom knjigom Noel Streatfeild onda će vam se sigurno dopasti i film. Za one koji nisu upućeni, evo kratkog opisa. Kada Sylvia Brown (Emilia Fox) i njena dadilja Nana (Victoria Wood), odu da žive kod Sylviinog deda-strica Matthewa u Londonu, nisu svesne šta će ih kroz nekoliko godina čekati. Dic (skraćenica za deda-strica) se bavi skupljanjem fosila. Kada Sylvia odraste, on odlazi na duže putovanje u potrazi za fosilima. Jednog dana je na njihova vrata poslao bebu, Paulinu, koju je spasao iz brodoloma. Dve godine kasnije, dic donosi još jednu bebu, Petrovu iz Rusije. Dve godine kasnije, dolazi i najmlađa beba, Posy. Svaka od ovih devojčica kasnije nešto želi u životu. One se kasnije školuju u školi Madam Fidolie i otkrivaju svoje talente. Paulina za glumu, Posy za igru, dok Petrova želi da postane pilot u Drugom svetskom ratu. One se zajedno trude da ovekoveče svoje prezime Fossil. Mislim da će se ovaj film dopasti svim devojčicama jer u svakom liku možemo pronaći bar delić sebe ☺



Ako imate i vi još neki predlog, javite mi i recite kakav je film, opišite ga, mnogo volim da čitam vaše predloge ☺ Da li ste gledali neki od ovih filmova? Ako jeste, da li vam se dopao?




Da li bi blog trebalo da odražava našu ličnost? | collab

5.5.16

- Otkako sam otvorila blog, tačnije, otkako sam napisala svoj prvi post na njemu, pokušavala sam sve svoje misli i želje da izrazim kroz reči u postovima. Nekada je to bilo zbrzano, nekada su reči bile veoma pažljivo birane, međutim, u svakom postu možete videti da sam bila potpuno otvorena. Ja blog ne smatram svojim onilne dnevnikom kako ga neki zovu, jer, dnevnik je nešto lično, nešto što čuvamo samo za sebe. Ja blog zamišljam veoma slikovito. Na primer, ovako: kao veliku govornicu, na koju svako može da stane, izrazi mišljenje o određenoj temi. U publici su ljudi, koji takođe mogu da slušaju i na kraju svako izrazi mišljenje o temi i govorniku. 

- Naša ličnost - to smo mi. Mi ne možemo da biramo sopstvenu ličnost jer se sa njom rađamo. Mislim da je upravo blog mesto za izražavanje naše ličnosti. Ako izuzmemo one bezvezne follow for follow blogove i blogerke, videćemo da svaki blog ima nešto svoje. Neki blog ima ljubičastu pozadinu, neki crvenu, neki belu, neki izgleda savršeno, neki haotično razbacano, neki blog ima naslov u uglu, neki u sredini, neko ima gadžete, neko ih nema, neko piše priče, neko lifestyle postove, neko fashion... Ovako bismo mogli zauvek. Međutim, koliko god ti blogovi bili drugačiji, nešto ih ipak spaja: jedinstvenost. Svaki (ozbiljan) blog je jedinstven i ima nešto svoje, baš kao i njegov autor. Autor ima svoju ličnost, ono što ga opisuje i, naravno, teži ka tome.



- Ja sam mislila da ne bi trebalo da se previše udubljujem u blog kako ne bih pokazala sopstvenu ličnost, karakter, ali, onda sam jednom pomislila čega se ja to uopšte bojim? Pa šta ako pokažem svoje slabosti, mane, pa čak i vrline na blogu, to sam ja. Ja sam živ čovek, a ne robot. Ja imam ličnost, kao i osobine, vrline i mane. Zašto to ne bih pokazala i ostalima? Mislim da su moji strahovi bili preterani jer, čim sam počela da preusmeravam svoj blog ka svojoj ličnosti, on je postao čitan. Čim sam počela da pišem o onome što je meni interesantno, bez toga da ispunjavam želje ostalima, prišli su mi i moji istomišljenici, za koje nisam verovala da postoje, a samo je bilo potrebno da probijem led.

- Ranije sam žudela da moj blog bude baš kao Tijanin. Da su nam gadžeti isto poređani, da pišemo o istim temama, da pišem postove kao ona što je pisala... Nisam je 100% kopirala, ali, hvatala sam sebe u tome da ne uživam u onome što radim. To nisam bila ja, moja ličnost, već Tijana. Ubrzo sam shvatila da je to bezveze i odlučila sam da nešto promenim. Od tada je ovde došlo čak 50 ljudi. U tom trenutku sam imala samo 18-19 čitalaca i nisam bila zadovoljna time. Počela sam da pišem ono što mene zanima i blog je konačno krenuo uzbrdo. Kriva na statistici se stalno penjala gore, a ja sam bila sve srećnija i srećnija. Sve više sam počela da dodajem svoje misli u postove, sve što do tada nisam želela. Jako je čudno kako se sve brzo menja kada i mi odlučimo da se promenimo nabolje.

- A sada, moj konačan odgovor jeste da, blog bi trebalo da odražava našu ličnost zato što je naš blog dokaz da postojimo mi i naše mišljenje. Blog je jedna velika govornica, za kojom i mi imamo svojih pet minuta da zablistamo, zašto ne bismo dozvolili sebi taj užitak da dodamo bar malo sebe u sve to? 

- Ovo je collab sa Zarom, divnom blogerkom koja vodi blog Zara's Lifestyle. Istini za volju, ja sam lupala glavu u vezi ove teme jer zaista nisam znala kako da svoje misli (koje su, moram priznati, mutne i apstraktne) pretvorim u reči, ali ne zbog inspiracije, već zbog, ne znam tačno ni ja čega. U svakom slučaju, nadam se da vam se dopada ovaj post ☺ Uskoro izlazi još postova, pa očekujte bar još jedan ove nedelje!