Već danima mi padaju na pamet milion ideja za jedan savršen post. Lupam glavu sa hiljadu različitih ideja o životu, blogu, slobodnom vremenu, svemu. A onda sam otišla na Famozu da vidim da li su objavili moj tekst. I odjednom naiđem na ovu vest: Yasserstain otkriva: Kako biti kul na netu! Kroz video sam shvatila da su bili potpuno sarkastični, ali zaista, kako biti kul na netu?
Da li ste ikada poželeli da imate savršene tumblr slike? Da li ste ikada poželeli da ste poznati samo po tome kakve selfije imate i zarađujete novac samo uz pomoć pućenja, slikanja sebe na predivnim mestima? Ja, iskreno, ponekad poželim da mogu sebi da priuštim takvo uživanje da mogu jedne nedelje da se slikam na Galapagosu, a potom da odem u Pariz, a posle toga i na Nedelju mode u Londonu. Međutim, ne bih volela da to prati ceo svet, da znaju gde sam, šta radim, šta jedem (!?)... Mislim da nam poznate ličnosti (a i nepoznate) to rade ne da bi podelili sa svojim prijateljima gde su (za to im služe njihovi privatni nalozi, ali imaju ih pod lažnim imenom), već da bi nas ostavili u očajanju. Da li je zaista kul slikati se ispred beogradskog Pobednika ili je ipak bolje slikati se ispred Ajfelovog tornja? Ovo je bilo malo glupo poređenje, ali mislim da ste shvatili poentu. Da li je uopšte bitno slikati se? Da se ispravim: slikati se ljudima koje čak i ne poznajemo. Ja sam oduvek volela da fotografišem. Najviše sam volela da fotografišem mesta na koja odem sa porodicom. Ali, fotografisala sam, ne da bih te slike postavila na Instagram, već da bih imala neku uspomenu na svoje putovanje. Zato sam i kupila telefon sa malo boljom kamerom, a potom i novi foto-aparat.
Da ovo ne postane post samo o slikama, hajde da pređemo malo i na blogove i jutjub kanale. Ja, blago rečeno, mrzim blogove koji su otvoreni samo za nabijanje ‚‚savršenog'' života blogerke na nos drugima, tj. nama, običnim smrtnicima. Okej, lepo je pohvaliti se drugima na novom EOSu, ali ozbiljno, imaš trinaest EOSa, petnaest Bath&Body Works sveća, i još kažeš: ‚‚Uhh, kako ih imam malo. Mislim .... eee trebaće mi joššš ...''. Klasična rečenica razmažene petnaestogodišnjakinje (još gore ako je mlađa). Mislim da to samo podstiče druge da razmišljaju o sebi kao o nižoj klasi. Nadam se da mene niko ne smatra takvom, jer se maksimalno trudim da nikada ne zvučim tako. Ne razumem zašto, ali danas se sve svodi na to: koliko lajkova imaš - toliko vrediš. Da li će nam zaista za samo dva dana značiti koliko smo imali lajkova na slici naše hrane? Neće. Sutradan će biti objavljena bar još jedna slika koja će staviti u senku onu prethodnu. I tako u krug. Danas svi brinu da li će biti prihvaćeni na internetu, jer, ako tamo nisu prihvaćeni, neće biti prihvaćeni ni u realnosti. Sve se svodi na to, ukoliko ima pet lajkova na slici - ružna je, deset - prosečna, i tako do beskraja. Pa, najgluplje fotografije Kim Kardashian imaju po milion (lupam) lajkova. Ko kaže da je ona lepa? Čak je i ružna. Dakle, nemojte dozvoliti da vas lajkovi zavaraju. Potom, na listi internet trendova je i fotošop. Ja ne razumem fotošop. On nas čini drugačijima, čini nas, nekim drugim, tj. onim kojim bismo želeli da budemo. Ja ne želim da imam duže noge, krupnije oči, uži struk. Ja želim da budem ja i niko drugi. Postoje čak i ljudi koji rizikuju sopstveni život samo da bi napravili dobar selfi. Čak postoji i lista ljudi koji su svoj život prekinuli samo zbog toga. Da li im je to sada vredno? Pre neki dan sam pomislila: Koja je poenta života, ako ga ne živimo? Mi naš život i ne živimo. Živimo tuđ život, život poznatih, život onih koji mogu da naprave onakve fotografije. Živimo život onih koji mogu da imaju trinaest EOSa i to im nije dovoljno. Živimo život onih koji mogu da se žale na to kako im je dosadno jer mogu da dobiju sve što požele. Sada, uzmite telefon, isključite obaveštenja na fejsu, instagramu, tumblru. Izađite napolje, izdvojte samo pola sata (jednu petinu vremena koje provedete na društvenim mrežama u toku jednog dana), malo se slikajte, nađite neku neutralnu pozadinu (ako baš ne možete bez selfija), objavite te slike na društvenim mrežama, nemojte koristiti filtere, ništa. Videćete reakcije. Nemojte pregledati lajkove, ništa, nemojte čak ni ulaziti na društvene mreže do kraja dana. Sutradan, pogledajte, verovatno slike neće biti popularne, ali, shvatićete ono o čemu vam upravo pišem.
Verujem da nikoga nisam uvredila ovim postom. Iskreno, baš me briga da li je iko ostao uvređen. Ovo je mesto na kome ja hoću i mogu da iznesem svoje iskreno mišljenje. Onaj ko se uvredi na ovako nešto jeste baš onaj ko radi ovo. Žao mi je, ali tako je.
A sada je na vas red; recite mi šta vi mislite o ovoj temi! Da li ste za ili protiv da budete sasvim kul na internetu? Da li brojite svoje lajkove? Na koliko društvenih mreža ste aktivni?