Would you rather Christmas tag

29.12.16

Skrolujući pinterestom, našla sam nešto što još ni kod jedne blogerke nisam videla (barem ne na ovim prostorima), a to je ova božićna verzija Would you rather taga, za koji ste najverovatnije svi čuli. Ovaj tag ima deset pitanja i sličan je pravom, ali je za ovo doba definitivno najzanimljiviji od svih koje sam dosad videla ☺


1. Da li bi pre pevala refren Jingle Bells svaki put kada uđeš u dnevnu sobu tokom cele nedelje, ili morala da nosiš Deda Mrazovo odelo u školu?

Paaa... Šta bi vi? Ja bih definitivno ovo prvo. Zapravo, imala sam opkladu sa svojim bratom od tetke pre dve godine, on je izgubio, pa je baš igrom slučaja u pitanju bilo pevanje Jingle Bells. To ipak ne bi bilo bolno kao odlazak u školu u Deda Mrazovom odelu, zar ne? ☺

2. Da li bi pre napravila poklone za svoju porodicu, umesto da ih kupiš, ili pravila ukrase?

Ako me pratite na instagramu, na storyju ste lepo mogli da vidite kako je ispao moj prethodni DIY. Dakle, pre bih pravila ukrase za jelku, jer, ipak imam svoju, dok pokloni ipak treba da izgledaju pristojno, a ništa što ja napravim ne može biti napravljeno s ljubavlju, jer mene ništa lepo ne može naterati da nešto napravim sama... Biram ukrase ☺


3. Da li bi pre odlučila da ne slaviš Božić ili svoj rođendan?

Rođendan... Zašto? Vrlo jednostavno. Na rođendan nisam pošteđena odlaska u školu, dok za Božić itekako jesam, nije li to dovoljno?

4. Da li bi pre prihvatila Sneška Belića ili Rudolfa crvenog nosa za prijatelja?

Uzimam u obzir da Sneško ipak može da se istopi. Rudolf mi se čini nekako prijateljski nastrojen, a i govori, tako da, biram Rudolfa ☺

5. Da li bi pre imala imelu iznad vrata svoje sobe ili jelku ispred njih?

Zašto bi jelka bila ispred vrata? Okej, biram nju. Jer, eehhhm, treba jedan dečak da prođe kroz ta vrata, a znate koja je tradicija...


6. Da li bi se pre zaposlila kao Deda Mrazov pomoćnik za ceo život ili Deda Mraz?

Posao Deda Mrazovog pomoćnika svakako nije za mene, pošto oni moraju da sklapaju igračke i ponalaze poklone, dok Deda Mraz posećuje svu tu decu (mada mora da iščita sva pisma, i prođe kroz dimnjak, što i nije baš lako ☺). pa bih pre izabrala Deda Mraza ☺

7. Da li bi pre odmotavala lampice za jelku ili postavila svetleći natpis I am a big iditot na kuću?

Iako je čak 59% ljudi reklo da bi pre radilo ono prvo, ja sam ipak za ovo drugo. Jer, heeej, pa ovo drugo traje mnogo kraće, a i ljudima bi privuklo pažnju ☺

8. Da li bi pre napisala esej od pet paragrafa na temu Božića, ili rešavala matematičke zadatke na istu temu?

Iako mi je zaista zanimljivo da rešavam matematičke zadatke, ipak bih napisala esej, jer su eseji odjednom postali moja specijalnost, hehe ☺ Ipak, pet paragrafa nije puno, a i vrlo je lako pisati eseje.


9. Da li bi pre gledala Krcka oraščića ili učestvovala u njemu?

Pa, ja sam predstavu već odgledala, tako da mislim da bi bilo prelepo iskustvo učestvovati u njoj, takođe ☺

10. Da li bi pre imala crveni nos kao Rudolf, ili šiljate uši kao patuljak?

Ipak biram uši. Mislim da uši ipak mogu nekako da se sakriju, a nos... pa, hm... znate već ☺

Ovo su bili moji odgovori i nadam se da su vam se dopali. Trudila sam se da vam budu zanimljivi, ali sam i na sva pitanja odgovorila iskreno. Za ovaj tag nikoga neću nominovati, već savetujem da ga uradi svako kome se dopadne, a onda slobodno može posle da mi pošalje link ako želi da pogledam. Baš sam uživala u ovom tagu, nadam se da ste i vi! Pošto verovatno neće više biti postova u ovoj godini, želim vam lepe praznike, nadam se da vam je ova godina bila prelepa, meni jeste, što na blogu, što u ‚‚pravom'' životu, zaista, primer prelepe godine, a nadam se da će nam i 2017. biti takva, a možda i još bolja ☺





Šta očekujem od 2017.?

20.12.16

Tada 2015. godine, negde u ovo vreme, dugo sam se pitala kako će ova godina izgledati. Moram priznati da je premašila sva moja očekivanja, kao i da mi je vratila veru u to da postoji bolje i od najboljeg. Mada, možda ne bi bilo tako da je ja nisam takvom i učinila, jer, znate i sami, svako je krojač svoje sreće. Zaista, ja ne očekujem mnogo, samo očekujem ono što bi trebalo, a skrolujte dole ako želite da saznate šta ja očekujem od 2017. ☺


Draga 2017. godino, 
Znam da još nisi došla do nas. Znam da nas od tebe deli jedva desetak dana. Sigurna sam da još od početka ovog meseca slušaš želje nas, običnih smrtnika kojima je 2016. bila sjajna, pa od tebe očekuju nešto još bolje, ali i onih kojima je ova godina bila loša, da od tebe očekuju nešto mnogo bolje i lepše. Znam da si tu da nam pružiš samo ono najbolje i najlepše, a da je na nama da to uzmemo i prihvatimo, ali i da nešto naučimo iz onih malo ružnijih i lošijih stvari. Od tebe ne očekujem mnogo, kao što sam već pomenula.

Želim da moja porodica ostane ovakva kakva je - skladna, zdrava i čitava. Očekujem da ćeš mi pružiti mnogo prilika da sa svojom porodicom provedem što više vremena, bilo kod kuće, bilo na nepoznatim mestima koja istražujemo. Nadam se da ćeš pored mene zadržati sve one osobe koje treba da ostanu tu, barem do nekog određenog perioda. Volela bih da mi, barem na kratko, dopustiš da onima koje volim to i dokažem, da provedem mnogo vremena sa njima, da se ispričam sa njima o svemu, da vodimo dugačke razgovore na svakakve teme. 



Želim da mi pružiš priliku da prođem na repuličko takmičenje iz engleskog jezika, da mi pokažeš kako sam sposobna za to. Da me odvedeš do mog grada iz snova (znaš ti dobro koji je to grad ;) ), da mi dozvoliš da upoznam nove ljude, pa i da sklopim nova prijateljstva. Očekujem da ćeš ti biti jedna uspešna godina, koja će mi dopustiti da ostvarim svoj školski san - da postanem đak generacije u svojoj školi, da možda sa svojom opštinom odem na more, kao nagradu za osmogodišnji trud. Želim da sa mnom upišeš željenu školu, da mi pomogneš da ostvarim dovoljan broj bodova za nju na završnom ispitu. Da ćeš mi pomoći da se oprostim sa pojedinim osobama sa kojima sam delila i dobro i loše tokom školovanja, da ćeš nas držati zajedno bez obzira na obaveze, barem dok traješ. Želim da sa tobom odem na matursku ekskurziju - poslednju ekskurziju sa svojim društvom iz osnovne. Želim da sa mnom pređeš preko praga srednje škole, da pružiš ruku nepoznatoj deci i kažeš im da će sve biti u redu, iako ćeš biti preplašena nasmrt. 

Nadam se da ćeš mi pružiti lepe trenutke, da ćeš mi dozvoliti da se smejem, da živim punim plućima, da se radujem svakom danu, da živim dan za danom, da uživam u svakom trenutku sa svojim posebnim osobama. Ali i da ćeš biti tu sa mnom, pružiti mi podršku kada mi doneseš one tužne i depresivne momente, da ćeš mi dozvoliti da osetim izazove i sama se suočim sa njima. Da ćeš me testirati i da ću ja grešiti i naučiti, pasti pa ustati. A onda, kada ti budeš nazvana već 'starom' godinom, nemoj se ljutiti. Verujem da ćeš biti prelepa godina, bila stara ili nova. Da ćeš biti još lepša od 2016., a i ako ne budeš, neće biti strašno. Svakako ćeš biti lepa, na svoj način. Jedva čekam da dođeš ♥ 
Mnogo poljubaca, 
tvoja Katie



Svakako da mi je čudno što pišem 2017., jer, kad pre? Zar je dovoljno da samo zatvorimo oči, pa ih ponovo otvorimo 365 puta, pa da nam dođe neka druga godina? Iskreno, ja ne mogu da dočekam novogodišnju noć, jer prosto sam sigurna da je to noć kada nam se pruža nova šansa ☺ Šta vi očekujete od 2017.?


Šta sam naučila u 2016. godini?

12.12.16

Blogmas, Christmas edition, Winter posts, ili kako god ih vi zvali, već odavno su počeli. Bez obzira na moju neaktivnost od nekoliko nedelja koje su već uveliko iza nas, pročitala sam sve postove na blogovima koje redovno čitam. Zapazila sam da baš kasnim, mada, prvobitno i nisam bila nešto raspoložena za pisanje ovakvih postova. Čisto da znate, ja zaista ne želim da ovu ediciju ikako zovem, pošto, pre svega, i nije edicija, jer više i ne postoje postovi koji bi mogli biti neko vau osveženje, a da već nisu napisani. Ipak, rešila sam da se oprobam u ovim prazničnim vodama, pa ćemo videti šta će da ispadne ☺


Ove godine sam zaista svašta naučila. Nisu to neke velike stvari, niti ih ima mnogo, ali, sigurna sam da će mi mnogo pomoći u narednoj godini ☺


  • Ako želiš nešto da ostvariš, moraš biti uporan. Ovaj blog je zaista veliki dokaz za ovu moju konstataciju. Neko možda ne misli da je stotinak čitalaca mnogo, ali, zašto da ne? Ovaj broj mi ne znači toliko koliko mi znači vaša podrška, kao i saznanje da sam zaista uspela u nečemu i istrajala u svojim namerama.
  • Nemoj odustajati, čak iako znaš da nećeš pobediti, samo nemoj odustajati. Iako mnogo boli kada vidite da ćete ipak biti poraženi, znam da još više boli kada odustanete, sa tim stalnim pitanjem: ‚‚A šta bi bilo da nisam odustao?''. Zato, nikada, ali nikada, nemojte odustajati, jer, iako izađete poraženi, barem znate da ste se borili, barem znate kako je.
  • Na greškama se uči. Stariji nas uglavnom kritikuju zbog toga što ponekad pogrešimo. Mnogi se ljute na nas (a i mi na druge) kada pogrešimo. Posle se ljutimo sami na sebe zato što smo pogrešili, bez da izvučemo znanje iz te lekcije. Pogrešili ste jednom - sada znate kako je.
  • Kada nešto jako želiš, ceo univerzum će se potruditi da to i ostvariš. Mislila sam da je ovo još jedan kliše nekog poznatog pisca, ali, ovo je zapravo jedna velika istina. Vrlo je verovatno da ako nešto stvarno želiš, da će se to i ostvariti, samo moraš mnogo verovati u to.
  • Nikada nećeš razumeti, sve dok se ne desi i tebi. Zato nemojte ljude obasipati onim: ‚‚Razumem te'', kada ne razumete zapravo. Nemojte im govoriti kako će sve biti dobro, pogotovo ako niste preživeli tako nešto, šta god da je. Nemojte lagati u takvim situacijama, jer to ume da boli.
  • Pruži ljudima šansu! Ma kakve god da je boje, izgleda, kakva god da se na prvi pogled čini, nikada nemojte osuđivati drugu osobu. Uvek im pružite šansu, a ako uspe - uspe, a ako ne... onda ništa, ali barem znate da ste joj dali šansu ☺

 Ovog puta sam izabrala šest stvari, pošto je 2016. pri kraju. Ovo je stvarno lepa godina, nadam se da će sledeće godine biti još lepših stvari koje bi mogle da upotpune ovu listu ☺ Koje ste lekcije vi naučili u ovoj godini?


Šta ispunjava moj Pinterest fid?

5.12.16

Pa, zdravo svima! Kako mi je nedostajalo blogovanje! Već danima (ustvari nedeljama) smišljam na koju bih temu mogla da pišem posle toliko vremena. Padale su mi na pamet razne ideje, ali su sve ostavljale utisak: jao, setih se da i ja imam blog!, a to nije u mom stilu. Zapravo, ova ideja se rodila sasvim slučajno, dok sam prelistavala svoj Pinterest fid. I onda sam se prosto zamislila i shvatila da je to prava stvar za ovaj post, pošto ćete trenutno shvatiti čime sam to opsednuta u poslednje vreme, jer sam baš dosta vremena posvetila svom Pinterestu.

Gorjuss girls

My Story by Suzanne Woolcott:

Okej, ove devojčice su potpuno zaludele svet, a i mene zajedno sa njim. Meni njihove slike izgledaju inspirišuće i uvek su vrlo kreativne, a i prosto savršeno izgledaju kao print ☺ 

Najlepše plaže na svetu

Beautiful Mount Athos http://www.travelandtransitions.com/european-travel/:

Sada kada svi jurimo ka toplim ćebićima i šolji tople čokolade, verovatno bacimo pogled na neke slike sa mora, kada smo uživali u toplim danima. Znam da još uvek nisam u prilici da idem na more u decembru, ali, zašto ne zamišljati da smo u Grčkoj, Egiptu, na Sejšelima, ako imamo Pinterest?

Svemir

beautiful:

Nisam sigurna da li sam to ikada otkrivala ovde na blogu, ali ja sam ogromni zaljubljenik u svemir. Sve to što se nalazi milionima svetlosnih godina daleko od nas me strašno fascinira jer... ne znam. Mi nemamo pojma koliko smo zapravo ograničeni ovde na Zemlji, jer postoji toliko lepih prizora i van nje... 

Ideje za matursku haljinu

awesome Vintage 1950s Dress / 50s Cotton Dress / Blue and Black Tribal Print Dress w/ Original Waist Belt L:

Matura mi se bliži, i ja otprilike imam ideju kako će moja haljina izgledati, a na Pinterestu ima toliko lepih ideja. Zapravo, već sam našla tri tipa haljine koji bi mi odgovarao, ali, nije na odmet tražiti, možda mi se još nešto svidi ☺

Umetnost

Mouni Feddag Illustration – Scrawl Mag:

Ne znam zbog čega, ali, ovakve slike su meni jako interesantne i lepe. Vrlo često zahvaljujući njima dobijem volju da i sama počnem da stvaram ovakva dela. Veliki sam ljubitelj umetnosti, a najbolje od svega je što ovde ima ljudi sa velikim talentom, i sa baš dosta radova, pa gledanje umetničkih radova na Pinterestu izgleda kao jedna velika virtuelna izložba.

Pa, pretpostavljam da je ovo sve za danas. Definitivno sam se vratila u blogosferu i presrećna sam zbog toga! Inače, da li je još nekome novembar prošao neverovatnom brzinom? Šta vi ovih dana najviše gledate na Pinterestu?


Pravim pauzu...

28.11.16

Eh, pa ovakooo... Ne želim mnogo da dužim. Znate i sami koliko ne volim neredovnost i neozbiljnost na blogu, tako da mi je i više nego mrsko što ovo pišem. Želim da znate da vas se sećam i da znam da nisam pisala oko petnaestak dana, ali je stvar u tome što jednostavno nemam vremena. Ali, sigurna sam da ću za jedno desetak dana biti potpuno spremna za pisanje, pa, čisto da vas obavestim. Od petog decembra definitivno postovi idu kao i inače, nekako ću naći načina da objavljujem postove redovno. I evo, tek sam sada primetila da je blogger promenio izgled (ne, ne sviđa mi se uopšte). Dakle, strpite se jedno pet dana i stiže novi post! Za to vreme mi držite palčeve da dobro uradim neke testove koje su nam spremili za ovu nedelju ☺

Zašto bi trebalo baš ovog trenutka da zgrabite foto-aparat?

15.11.16

Bavim se fotografijom od petog razreda i idem na kurs iz fotografije. Već godinama upevam da nađem razloge zbog kojih bi ljudi prosto morali da počnu njome da se bave. Svako ko bar malo vidi i gleda oko sebe može napraviti dobru fotografiju, verujem u to. Sasvim sam sigurna da svako ima barem malo talenta u sebi i želim da poslušate ovu moju neoborivu teoriju o fotografiji!


Videćete samo ono lepo

Sigurna sam da ćete se, fotografišući, barem na početku, skoncentrisati na one lepše strane nečega. Shvatićete da sve ima neku lepu osobinu, bez obzira koliko ružno izgledalo na prvi pogled. To će vas naučiti da verujete da je svako i sve na ovom svetu lepo na svoj način i da treba prvo pružiti šansu, pa tek onda osuditi. 

Naučićete kako da budete strpljivi

Svakako da će vam smetati to što ćete morati da fotografišete jednu stvar više puta kako biste zaista došli do dobre slike, ali ćete shvatiti koliko se taj trud isplati. Moraćete se naučiti strpljivosti ako želite da vam slike budu dobre. 

Shvatićete da sve zaslužuje šansu

Svako na ovom svetu zaslužuje šansu. Ma kako god da izgleda. Možda mislite da neki predmet neće izgledati dobro na vašim slikama, ali, kako to znate ako ne probate? Ako taj predmet ne stavite ispred objektiva i ne pružite mu šansu, nikada nećete znati kako će on da izgleda na slici ☺


 Bićete uporniji i istrajniji

Želite sjajnu sliku? Morate da se pomučite da je dobijete. Fotografijom ćete samo postajati uporniji i istrajniji, što su dve veoma bitne osobine i u životu. Za ono što želite, jednostavno se morate potruditi. A bez upornosti i truda - nikada se ne stvori dobra fotografija.

Živećete u trenutku


Fotografijom ćete prestati da živite u prošlosti ili u budućnosti. Nijednom vam neće pasti na pamet da kažete: ‚‚Kasnije ću.'' Kako znate da će biti tog kasnije? Kako znate da vas nešto neće sprečiti da to uradite? Uradite to sad jer ne znate šta može da se desi kasnije.

Sada uzmite bilo šta što ima bilo kakvu kameru. Ma kakav god foto-aparat, telefon ili bilo šta drugo. Ne mora to biti nikakva poznata marka. Kamera ne mora imati 13 mpx. Ne mora biti profesionalna. Potrebno vam je sve ovo i jedan dobar editor. Verujete li da su sve ove slike nastale pomoću kamere od pet megapiksela i VSCO editora? Da. da. Pošto me foto-aparat iz dana u dan sve više izdaje, pokušavala sam da napravim dobre slike svojim telefonom. I uspelo je! 


Želim da napustim blogosferu? -NIKADA!

10.11.16

Primetili ste da me nije bilo prethodnih dana. Moram priznati da je bezvoljnost uradila svoje, i da sam sada konačno spremna za nove radne pobede, pogotovo zato što mi (odnosno svima nama) sledi produženi vikend, i zaista sam srećna zbog toga ☺ Pomalo sam se ulenjila iako sam imala dosta da učim pa me je u školi sačekao haos, ali, nekako sam to pregurala. Ma bitno je da sam ja konačno zaradila svojih 87 bodova na testu iz engleskog (oh, konačno, mislim, prve dve ocene su mi bile C, pa vi vidite...) i obradovala nastavnicu koja me je prethodna dva puta umalo ubila videvši rezultate. Nego, kako se ovaj uvod ne bi baaaš odužio, pređimo mi na temu...

Blogosfera je za mene rajsko mesto. Bez obzira što je virtuelna i što većinu svojih onlajn prijateljica ne mogu zapravo da vidim. Ali, pružila mi je svašta. Od prvog dana sam znala da je ovde divno. Taj osećaj kada napišeš post, objaviš ga i neko ga ZAISTA pročita je prelep. Znala sam ja za blogosferu i ranije, ali nikada nisam imala hrabrosti da stupim u nju i budem ravnopravana sa svima ostalima. Ranije sam otvarala blogove tek tako, čisto radi igranja, ali, nikada nisam postajala popularna. Istini za volju, tada nije ni kontrolna tabla postojala, a kamoli nešto više, a i ko je hteo da napiše post, morao je dooobro da se pomuči kako bi ga drugi videli, jer ljudi nisu imali pojma da to uopšte postoji. Uglavnom, kada sam shvatila, posle jedno četiri godine, da se blogosfera proširila, da neko može da napiše post i da ga drugi ljudi posle čitaju, poželela sam da opet otvorim blog, ali da smisleno pišem. To mi je pošlo za rukom pre malo više od godinu dana. 

Upoznala sam prve blogodrugarice, poput Simone, Marse, Nine, Anastasije i još mnogo njih, koje su mi bile verovatno i najveća podrška koju sam ikada imala u životu. Svi oni koji su mi komentarisali postove, ostavili su neizbrisiv trag u mom sećanju, i uvek se setim da, kada pomislim da sam sasvim sama, imam njih, tj. sve vas. Vas koji ćete mi ulepšati dan komentarima, vratiti mi osmeh na lice u teškim situacijama, pročitati post i imati vremena da mi ‚‚kažete'' nešto lepo kako bih se osećala bolje. 

Pre neki dan sam razmišljala o tome da napustim blogosferu, jer sam osećala da mi pomalo visi nad glavom, ali, onda sam shvatila da bi to odnelo i jedan period mog života od kog ne želim da imam samo sećanje, već i dokaz da je on postojao, da možda u nekom budućem trenutku i dalje postoji. Možda bi me prosto zaboravili i moje odsustvo se jednostavno ne bi ni primetilo (jer, zaista, ništa specijalno nisam uradila), ali ja nikada ne bih zaboravila vas. Nikada ne bih zaboravila ono što ste mi pisali, što sam ja pisala za vas. Nikada ne bih zaboravila koliko sam se trudila da pišem postove redovno. I verovatno bih, skoro svaki put, iz navike, pomislila Šta da napišem za sledeći post? a onda bih se prosto setila da toga nema. Ne, ne želim da se sećam ovoga, već da nastavim ovo da radim, da napredujem, da razvijam svoj stil pisanja... Ne želim da mi blog postane uspomena, već svakodnevica.

Okej, ja sam pišući ovaj post konačno shvatila da mi pisanje zaključaka i ne ide najbolje. Ja se nadam da ste shvatili šta sam ovim htela da kažem (jer pojma nisam imala u kom će pravcu ići ovaj post...), pa da ste tako shvatili i da ja nikako ne napuštam blogosferu, iako mi je ta misao jedanput prošla kroz glavu, pa se prosto pretvorila u post. Nadam se da vam se svideo post, i NADAM se da ću uspevati da pišem redovno, pošto sam maaaalo pokvarila ocene, pa moram da učim ☺


Tumblr jesen je počela!

25.10.16

 Ono što me zadivljuje ovih dana, jeste to da sve izgleda kao jedan tumblr profil. Sva ta atmosfera, lišće, sve te boje... Zaista, nešto fantastično! Prethodnih godina nisam volela jesen. Međutim, ove godine je potpuno drugačije. Sve je u toplim bojama, sve je tako magično, a i u svemu mogu da pronađem savršenu tumblr fotografiju. Međutim, još uvek nemam slika lišća, a ni prirode uopšte. Zapravo, baš se trudim da jednom nađem vremena i izađem iz kuće i fotografišem što više slika. 


Ali, ipak, koliko god da ne volim da slikam prirodu, obožavam da iz svog ormara vadim winter čarape i dukseve i fotografišem ih sa nekom lepom knjigom. Ovih dana se pogotovo trudim da slike budu toplih boja, kao i da kombinujem knjige sa odećom na nekakav tumblr način, tako da se i pored učenja ili groznog vremena nađe pokoja dobra zanimacija, a da ne uključuje prelistavanje instagrama i snapchata. 


 Ako bi neko želeo da imenuje najtumblrastičniju jesen do sada - to bi zasigurno bila ova. Bez obzira na to što imamo i previše gradiva u školi, to je sve toliko malo i nebitno spram svega ovoga. A najbolja fora koju sam dosad smislila je da skuvam sebi čaj, donesem nekakve čajne keksiće u dnevnu sobu i u sedam sati gledam Slagalicu. Bože, koliko to ume da me opusti! Nema veze što nemam pojma prve dve igre, ja to ipak gledam i planiram da se i sama prijavim jednog dana. Ne samo da mi ni kiša više ne smeta, već više i ne obraćam pažnju na nju. Nekako sam se pomirila da je vreme i za jesen i da je leto prebrzo prošlo... tako da sam potpuno opuštena. Na početku godine sam se zarekla da se neću nervirati ni oko čega. Za sada mi ide odlično.


 Izgleda da smo stigli do kraja ovog neverovatno čudnog posta. Mislila sam da će ovo zapravo imati neki određeni pravac, ali smo nekako stigli i do toga kako mi ide u školi. Nema veze, ionako bi trebalo da pišem više random postova ☺ Kako vi provodite ove jesenje dane?


Post koji pomalo kasni

21.10.16

 Koliko je kontradiktorno ono što sam napisala spram onoga što sam uradila. Pisala sam o neredovnosti, a juče nisam izbacila post. Dugujem vam objašnjenje. Ovako, ja sam prekjuče pisala dva i po sata jedan post, za koji sam i slike spremila, međutim, to jutro sam skontala da su slike u potpunosti mutne i ružne. Kako bih održala dobar kvalitet posta, nisam smela da dozvolim sebi da izbacim prosečan post sa ružnim slikama. Dakle, imam dobro objašnjenje ☺ Nego, ja pojma nisam imala šta da pišem, pa sam rešila da jednostavno pišem o svom životu. Random tema, a moj blog je ionako pre svega lifestyle, tako da - što da ne?


 Pa odakle početi? Iskreno, nemam pojma ☺ Toliko stvari mi se trenutno nalazi u glavi da nemam pojma ni sa čime da počnem, a ne o čemu da pišem. Osmi razred je toliko drugačiji od svih razreda, toliko da ne mogu da se načudim. Volim to što smo svi nekako zajedno, što nemamo toliko konflikata, svađa, a ni vređanja. Ali, u neku ruku, to je ono što me čini zbunjenom - nikada nismo bili takvi. To je znak da smo bili klinci, obična derišta, svako pojedinačno željno manje ili veće pažnje. Sada je sve potpuno drugačije. Nema toga da jedni druge vidimo kao rivale, ili kao bolje ili lošije od sebe, nego smo jednostavno svi isti. Pravo da vam kažem, strašno je interesantno. Nastavnici često kažu da im dođe da sami sebi opale šamar jer smo mirni pa vi vidite ☺ Inače, moj razred je godinama važio za najgori, tako da... ehhm, titula najboljeg razreda nam se pomalno smeši, ko zna koliko još možemo da se promenimo do juna? I neki mali iz petog razreda mi se nakačio, stalno dolazi do mene da me nešto pita, pokaže, a ja nemam pojma ni kako se zove. Neki mi kažu da je zaljubljen u mene, ali... o bože, nema šanse u skorijoj budučnosti, mali je za dve glave niži od mene... 


 Nije baš da učim redovno i da sam uvek 100% spremna za kontrolne, ali, nekako dobijem pet ili četiri. Svakako, nisam još uvek popravljala nijednu ocenu, a i mislim da mi zasad poprilično dobro ide ☺ Da li znate da nije moguće napraviti dobru sliku na narandžastoj podlozi? Interesantno je to da je moja soba u žutoj boji, a kuhinja u narandžastoj, baš super, zar ne? A ne znam baš ni šta da fotografišem, većina slika mi ispadne kriva, jer... ufff, ja svoju glavu očigledno držim krivo... 


 Takođe, ono što očajnički želim da popravim jeste deficit fotografija. Nemam nijednu fotografiju jeseni, jer uvek tražim neki izgovor. To je definitivno ono što želim da promenim, najmanje do početka sledećeg meseca. A ono što svi jedva čekamo jeste... Sajam knjiga! Ja definitivno dolazim, sastavila sam podugačku listu knjiga koje želim da kupim (bog zna hoću li imati dovoljno novca, mislim da mi račun otprilike iznosi 7.000, mama će doživeti šlog xD), a najbolje od svega je to što ću imati ČETIRI SATA da pokupujem ono što mi je potrebno. Rešila sam da ne kupujem nikakvu tešku literaturu, niti išta što se može naći u biblioteci, koja je, morate priznati, poprilično korisna kada nemate vremena da idete čak do knjižare. A najnovija rutina mi je ustajanje u pola sedam, odlazak u školu u sedam i dvadeset, odlazak iz škole u dvadeset pet do jedan, odmaranje, učenje, ručak, učenje i kasnije pisanje postova ili čitanje knjige. Baš sam se uklopila u raspored, tako da sam zadovoljna. Knjiga koju trenutno čitam je ‚‚Mi deca sa stanice Zoo'' i moram reći da je, po prvim stranama, knjiga FENOMENALNA. Ne mogu reći lepa, jer govori o zaista lošim stvarima koje se mogu svima nama dogoditi, ali je zato fantastična, i što je najvažnije, potpuno realna. Ali, više o njoj ćete moći da pročitate u nekom sledećem postu, pošto definitivno zaslužuje mesto u arhivi postova.

 Pa, to je sve za ovaj post. Konačno sam uradila neku vrstu mesečnog posta, što mi je izašlo iz navike, a mislim da to više i neću pisati jer je pomalo detinjasto. Dakle, nadam se da vam se svideo ovaj post, a uskoro ćemo se čitati u nekom drugom! ♥


Šta ja mislim o neredovnosti na blogu...

15.10.16

 Primetila sam da su neke blogerke strašno neredovne. Priznajem, i ja sam bila jedna od njih, nisam se toliko davala u to da izbacujem postove na vreme, niste znali kada treba da očekujete postove... Ali, rešila sam da se promenim. Već pet meseci, potpuno redovno, na svakih pet dana, tačno u 10 sati ujutro, izlazi novi post. Nema izuzetaka, niti nemam ideje. Kakvo je moje mišljenje o onim blogerkama koje rade upravo suprotno, možete pročitati dole ☺


 Evo jedne sasvim česte situacije: neko ostavlja komentare po čitav dan, ostavlja svoj link u tim komentarima koje postavlja na svim blogovima koje ja čitam. Vidim da čitamo iste blogove, pomislim da smo slični, da možda u budućnosti možemo i da se združimo, pogledam komentare - svi su kilometarski, znači, čita post i piše o njemu - ne može biti samo follow for follow komentar. Uđem na blog i vidim: NIŠTA. Vidim razbacane postove, jedan iz 2015. drugi iz januara 2016. treći od juče i to je to. A u svakom postu - žao mi je što ne pišem, obećavam da ću pisati... Znate, mnogi od nas idu u školu, osmi su razred, imaju vannastavne aktivnosti, pomažu kod kuće, imaju probleme sa nekim predmetom, ali, ne žale se toliko. Niko ne voli blogerke koje daju samo obećanja, ali ih ne ispune, a onda se brane Pa ja pišem za sebe! Pa hmm, draga, ako pišeš za sebe, kuckaj u Wordu ili blog zatvori za javnost... Mislim, šta da čitam, stare postove, pošto nema novih? Ne kažem da treba da imate pritisak oko toga šta će drugi reći, već da jednostavno budete spremni na to da ako želite da neko čita vaše postove, morate pisati redovno. Jer, koliko vidim, nijednoj ‚‚većoj'' blogerki ta veličina nije došla iz nepisanja, već iz truda i redovnog pisanja. 


 Često kažu kada im neko predoči kakve su: Pa smišljam postove, to ne ide tek tako! Pa dobro, ali, ne verujem baš da samo smišljanje posta traje šest meseci. Mislim, ako ćemo realno, nije istina da svaka tema mora biti NEPRONAĐENA na drugim blogovima, već je pravilnije da učinimo neku neoriginalnu temu upečatljivom i primamljivom. Na primer, imala sam sličnu situaciju kada sam objavila The Throwback Tag. U komentarima su mi pisali kako sam napisala najoriginalniji post na tu temu, da je jedan od najsmešnijih postova i sl. A taj post možete naći na ama baš svakom blogu koji ima najmanje godinu dana, a takvih je more! Znači, ja sam uspela da pišem redovno, da napišem originalan post, na potpuno neoriginalnu temu. Nije nemoguće, vidite?


 Iskreno se nadam da se niste pronašli u ovom postu ☺ Ali, i ukoliko jeste, nije smak sveta. Prihvatite to da ste neredovni, da morate da se popravite i uzmite stvar u svoje ruke! Nemojte dozvoliti da vam 'Nemam vremena/inspiracije!' budu izgovori! Nadam se da vam se svideo post, jer, baaaš sam se pomučila oko teme (eh, eto, i ja sam postala kao ove neredovne ☺). Uživajte u vikendu ♥




Kako pokupiti dobre ocene u školi pred tromesečje?

5.10.16

 Ovih dana vlada panika u mojoj školi. Verujem da je tako i u ostalim, samo što ja ne osećam tu atmosferu kao nešto što svi osećaju. Bliži se tromesečje, ono vreme u kom nas nastavnici teraju da učimo stoput više nego tokom ‚‚normalnih'' dana, trpaju po tri kontrolna u jedan dan, i to svi iz najtežih predmeta: hemija, matematika, francuski; srpski, tehničko (ja ne znam kome su potrebne te gluposti u životu, ali ajde...), muzičko (tek ovo, bože sačuvaj)... Uglavnom, to toliko ume da smori čoveka, da ja ne umem da vam opišem koliko ne volim tromesečja. Da vam se požalim, ove godine ću morati da PEVAM za zaključnu iz muzičkog. Okej, znam ja da pevam na engleskom, ali niko meni ne traži Bruna Marsa, već, bože moj Sejdefu majka buđaše, kao da ću pevati sevdalinke tokom celog svog života. Pustimo da pevaju ljude koji to umeju, a nas ostale - pa nas ostavite na miru... Ali, hajde da se mi vratimo na temu posta... Kako pokupiti dobre ocene u školi pred tromesečje? Lako, a ja ovih dana praktikujem upravo ovo što vama danas savetujem!

Majica je iz fantastičnog TNLa iz Čačka, tople preporuke!


1. Naučite lekciju i javite se da je odgovarate na sledećem času

Ako je vaša škola od onih u kojima rade nastavnici koji su UVEK spremni za neko pitanje, naučite da odgovarate lekcije koje ste radili na prošlim časovima. Tačno dve nedelje pred tromesečje se nakupi barem tri lekcije. Umesto da odgovarate tada tri, vi odgovarate malo pre njega, i imate barem jednu lekciju manje! Ništa lakše! Savladali ste prve dve, ostaje vam treća i spremni ste za kontrolni! Eto vam ih već dve ocene!

2. Pitajte ako ne razumete

Osim ako vam ne predaje neka babetina koje nema ni strpljenja ni živaca za ono što vas muči, naići ćete na pomoć. Mislim da smo već ustanovili da dopunska nije samo za loše učenike, tako da, uvek pitajte ako vam nešto nije jasno.


3. Ne preskačite fizičko

Okej, ovo nema baš toliko veze sa tematikom (zapravo ima, ali se tiče saveta za samo jedan predmet), ali, fizičko ne preskačite. Znam ja da smrde i podovi i svlačionice, i sve razumem, ali, ako preskačete fizičko, nastavnik vam se može popeti na glavu i... ma već znate sve. Ne preskačite fizičko, ponavljam.

4. Pokažite interesovanje za predmet i lekcije

Ne mislim da se ulizujete nastavniku ili da se naginjete ka njemu sa *ODUŠEVLJENIM* izrazom lica i brzo kao mašina izbacujete podatke i činjenice koje ste naučili, i da se silite da izgledate zainteresovanost, već... radite plakate u vezi neke lekcije, pišete referate, postavljate pitanja (koja su normalna i logična, a ne pitana samo radi reda)... Zapamtite, sve to donosi dobru ocenu koja će vam se isplatiti kad-tad, a osim toga, još bolje od svega je to da ćete dosta toga zapamtiti i samim tim i naučiti!


5. Iščitajte lekciju koju radite sledeći čas

Da ne dođe do zabune, kada kažem ‚‚iščitajte'', ne mislim da naučite lekciju unapred. Pogledajte šta radite sutra, pročitajte makar uvodne rečenice, ili skraćenu verziju, šemu lekcije, svejedno, ali, makar budite upoznati sa temom, jer, ko zna, verovatno će vam biti od pomoći, kako biste bili aktivni na času.

6. Budite aktivni u toku časa

Dakle, kada je u pitanju ponavljanje lekcija, uvek budite spremni na to da vam i pripremno odgovaranje može biti od pomoći za dobru ocenu. Kada znate odgovore na pitanja koja nastavnik postovalja, bolje ćete razumeti ono što će biti na testiranju, takođe, možete učestvovati i tako što ćete pročitati neki pasus, odgovoriti na neko pitanje, jednostavno, javljajte se. Ali, u toku SVIH časova, a ne samo jednog!


 Opet kažem, nemojte misliti da sam vam namestila ovo ili nešto slično. Sve je isprobano i radi savršeno! Za sada imam sve petice i nadam se da će tako i ostati. Mnoge predmete sam potpuno očistila, dok na nekima mora još puno da se radi, ali verujem da ću uspeti! Kako vama ide sa školom?


tag

The Throwback Tag | COLLAB

30.9.16

 Uff, otkad nisam radila neki baš kul tag? Ne mogu da verujem koliko sam vremena posvetila tematskim postovima, a izostavila svoju nesuđenu ljubav - tagove! Ali, više nemam vremena, niti razloga za iščuđavanje pošto je danas na redu upravo jedan zaista kul tag! A sada, kako ne bih dužila, prelazim na pitanja ☺

Koje godine si rođena?

- 2002. godine. Mnogi bi rekli kako je to daleko, ali ja zapravo mislim da je to veoma blizu, ali kada shvatim da imam skoro 14 godina, pomalo se uplašim i shvatim da sam već pomalo stara. Uh, kako će mi biti sa 30?

Da li imaš neke slike sebe kada si bila mala? Ako da, pokaži.

- Evo ih, ali uslikane slike iz foto-albuma. Šta reći, ja nemam nijednu svoju sliku u kompjuteru... Inače, nisam bila lepa beba...






3. Sa kojim tv serijama/emisijama si odrasla?

- Pa sad... Sunđer Bob, Jagodica Bobica, Majstor Bob, Čarobnica i Trg Pitalica, Winx, Pokemon, Mrljice, Starla, Nodi, Super Špijunke, Bratz, Mjau Mačkice... I naravno, Izzy, kvizovi na Happy-ju (da li je neko konstantno pokušavao da se javi u šou i besomučno plakao kada nije uspevao da dobije vezu...?). I, da ne zaboravim, Care Bears ♥

4. Šta si želela da postaneš, a da to još uvek želiš?

- Da vidimo... arheolog, paleontolog, političar, narodni poslanik (da, da...), prevodilac, turistički vodič, pisac, voditelj, doktorica, vaspitačica, balerina... Ali, ništa od toga me više ne drži ☺

5. Pokaži neki video kada si bila mala.

- Uff, ja nemam nijedan video jer su svi na onim famoznim kasetama, ali imam i neke diskove, međutim, ništa od toga ne mogu da prebacim na kompjuter, jer su diskovi oni za one praistorijske DVD plejere...

6. Koje igračke su ti bile omiljene?

- Paa, veelika lutka u obliku bebe Rozete iz My Little Ponyja, Željica iz Care Bearsa i moj plišani meda ☺ Još uvek imam kolekciju svojih plišanih igračaka ☺

7. Najsramotnija stvar (koje se sećaš) koju si uradila kao mala?

- Većina stvari koje sam ja radila su bile ili smešne ili čudne. Imam samo par sramotnih stvari, ali NAJSRAMOTNIJA jeste jedna grozna stvar koju sam uradila na moru. Ovakooo, to je bilo porodično letovanje sa ČITAVOM familijom u Crnoj Gori. Moja familija (tj. moja rođena tetka i dva ujaka) je oduvek bila pobunjenička, pa nikada nisu poštovali prekore moje mame da ne smeju da me uče ružnim stvarima. Međutim, jednom su od mame i tate tražili da me povedu da se kupam sa njima, a moji roditelji, kojima je očajnički bio potreban odmor, su me bez razmišljanja pustili. I tako su se oni kupali sa mnom dok nisam bila mami i tati na vidiku i, logično učili me da izgovaram psovke i kako da pokažem srednji prst... Posle su mi rekli kako srednji prst znači da hoću da naručim još hrane u restoranu i, naravno, ja sam to tako i shvatila. Posle smo se vratili u hotel na ručak i ja sam sedela sa mamom, tatom, tetkom i ujacima za stolom. Ubrzo je naišao konobar kada smo završili sa jelom da pokupi tanjire. Ja sam bila još malo gladna, pa sam mu (pošto sam zapamtila lekciju sa plaže) pokazala srednji prst i rekla mu: ‚‚Molim vas, mogu li dobiti još malo hrane?'', on se samo hladno nasmejao, a posle kada smo se vratili u sobu, dobila sam dooobre batine. Ali se kasnije saznalo ko je bio krivac za takav čin ☺ Tada sam imala oko 4 godine i uopšte nisam bila svesna šta sam uradila, ali danas... ajoooj...

8. Pročitaj nešto smešno što si napisala u vrtiću...

- Inače, ja uopšte nisam volela da pišem. Baba me je uglavnom kada sam išla u predškolsko učila slova, ali smo jednom, takođe u predškolskom, imali zadatak da nacrtamo jedno prevozno sredstvo koje leti i koje ‚‚ide'' po zemlji. Ja sam nacrtala avion i kamion, i, kako bih se pohvalila svojim ‚‚lepim'' pisanjem, ispod sam napisala ‚‚Avijon leti na nebu a kamijon vozi po zemlji''  Uff, to je bilo izloženo na tabli ispred sobe moje grupe, i logično, ljudi su se pitali kako dete profesora srpskog može da napiše avijon i kamijon...

9. Koje si pesme volela kada si bila mala?

- Zakleo se bumbar, Al' je lep ovaj svet, a naravno, bilo je tu i žešćih narodnjaka od mojih vaspitačica... poput, Zmije i žabe, Aspirina, stvarno, svega i svačega ☺

10. Smešna stvar koju si uradila kada si bila mala?

- Bilo ih je stvarno mnogo, ali evo jedna koje se najbolje sećam... Moja mama je otišla na posao i ostavila mog tatu sa mnom. Kako je tata došao strašno umoran sa posla, on je legao sa mnom, pokušajući da me uspava, ali je zaspao pre mene. Ja, zapravo, nisam ni spavala. Mislim da sam bila svesna da je on toliko umoran da će zaspati pre mene, pa sam se samo pravila da spavam. I onda, kada sam se uverila da ne može da se probudi koliko je čvrsto zaspao, otišla sam da se igram. Pošla sam u dnevnu sobu, ali sam zapela na tepih koji je malo bio izdignut i udarila ruku. Pošto su me naučili da se namažem kremom kada se povredim (misleći na posekotine i ogrebotine, ali ja sam to shvatila kao bilo šta što mi se dogodi), odmah sam se vratila u spavaću sobu i potražila kremu. Krema je stajala na komodi, odmah pored naše mini-linije. Uzela sam kremu, namazala mesto koje sam udarila, ali, mnogo mi se svideo miris kreme, pa sam pomislila kako bi bilo super da sve miriše na nju. Onda sam se bacila na posao, i izmazala radio, zvučnike, tatu, sebe, vrata... ma celu kuću! Na svu sreću, došla je moja tetka pre nego što sam izmazala krevet i prozore. Posle je mama saznala za to, mene je tata izgrdio, ali je on ipak prošao mnoooogo gore od mene ☺Verujte mi, bila sam nemoguća. 

11. Da li si sačuvala nešto specijalno iz detinjstva?

- Pa, nisam nešto sentimentalna, ali su nam uvek delili one fascikle sa radovima i crtežima, imam neku mačku, knjigu o dečjim pravima, dooosta slikovnica, bojanki, nekoliko sveščica, i naravno - OGROMNU policu posvećenu samo mojoj kolekciji igračaka ☺

12. Nešto čudno što si radila kao mala?

- Pa, da vidimo... Pričala sama sa sobom, gađala ljude paradajzom (mislim, ne pravim, zamišljenim), crtala brkove mami i tati kada zaspe, lakirala nokte flomasterima, pevala na sav glas u restoranima, večito se družila sa tinejdžerima (jedno vreme sam mrzela svoje vršnjake), šta da vam kažem, čudak bila - čudak ostala...

13. Najstrašnija stvar koja ti se desila kada si bila mala?

- Iskreno, nisam bila nekakva plašljivica... mada, ipak sam se setila nečega. Imala sam oko devet godina, i mislim da sam bila treći razred. Bila je zima, i to je bio neki početak februara, kada je ceo pločnik ispred škole bio zaleđen zbog snega koji je bio skoro do struka. Ja sam pošla prema ulazu u školu, a neki kreten koji ide sa mnom u razred je jedva dočekao da dođe da se kliže, i dok sam prilazila vratima, mahnula sam drugaricama i one stigle do mene. On je upravo pokušao da izvede osmicu (mislim, možete misliti koja maloumna osoba i sa koliko razvijenim mozgom može pokušavati osmicu na pločniku koji je metar sa metar?!) i zakačio je jednu drugaricu, koja je pala na drugu, a ta druga se srušila na mene. Na sreću, prošla sam samo sa nagnječenim mišićem pored lopatice, ali, opet, prvih par sekundi nisam mogla da dišem, i izgubila sam vazduh dok niko od odraslih nije ni prišao da pomogne, ni meni, a ni mojim drugaricama da ustanemo, nego smo tako jedna drugu podizale, što mi je zapravo bilo i strašnije od samog pada i udarca...

14. Da li se tebi ili uopšte u svetu nešto promenilo?

- Hmm, osmi sam razred, porasla sam, zrelija sam, dobila sam sestru, shvatila neke vrlo bitne stvari, postala sam odgovornija, otvorila sam blog, imam divne čitaoce, i mi i svet se menjamo iz dana u dan, tako da, ne mogu vam baš sve nabrojati ☺

Pa, to su sva pitanja! I da, ne nominujem nikoga, neka ovaj tag uradi ko god to želi, znam kako je kada vas ispali neko koga ste nominovali... U svakom slučaju, ostanite nasmejani i uživajte ☺ Takođe, ovo je post sa Simonom Jovanović sa bloga Simona's Diary! Bila mi je čast da radim da sa njom radim collab i iskreno se nadam da ćemo još sarađivati ☺